Postoje li i danas gospodarske i demografske posljedice Domovinskog rata?
Autor: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Foto: (FAH, foto: Gordan Panić)
U novinskom tekstu „Smiju li Srbi u studenom disati u Hrvatskoj?“ I. Ćimića piše sljedeće (ovo nije sama tema članka, ali je ključna izjava citiranog autora na kojoj temelji svoj opis i tumačenje):
„Sociolog Kruno Kardov kaže (a) da danas, 30 godina nakon [Domovinskog] rata, ne možemo govoriti o posljedicama rata jer se tako relativiziraju stvarne posljedice i stvarne žrtve rata.“ Navedena rečenica nije citat sociologa nego novinara pri čemu najsličnija citirana glasi (b) „Sada se svatko može prikazati kao žrtva rata jer mu nešto smeta. Ako mi danas, 30 godina nakon rata, moramo pristati na ograničavanje slobode zbog situacije jer se obilježava neka obljetnica, mi tako relativiziramo posljedice rata.“ (1)
Pretpostavimo da je novinar točno sažeo i citirao riječi sociologa. Štoviše, zaista jest jer (a) je zaista točan sažetak (b). No, promislimo o rečenici. Ako rečenica uopće ima smisla, onda se sastoji od sljedećih dijelova u logičkom smislu. Premisa: govoriti o posljedicama rata može relativizirati stvarne posljedice i žrtve. Zaključak: ne možemo govoriti o posljedicama rata. Ovdje se javlja logička kontradikcija ili barem problem generalizacije. Rečenica implicira da svaki govor o posljedicama automatski relativizira žrtve i posljedice, što nije nužno istinito. U stvarnosti, moguće je govoriti o posljedicama rata na način koji ne relativizira žrtve, npr. analitički, povijesno ili statistički. Rečenica može stvoriti paradoks: ignorirati raspravu o posljedicama da se ne bi relativiziralo posljedice rata može zanemariti posljedice rata, kako prijašnje tako i današnje, što je upravo suprotno od očuvanja sjećanja na žrtve.
Ukratko, sociolog Kardov pretpostavlja ili implicira razliku stvarnih i nestvarnih posljedica rata i tvrdi da u odnosu na stvarne posljedice rata današnji govor o (vjerojatno današnjim) posljedicama predstavlja govor o nestvarnim ili nepostojećim posljedicama rata. Može se pretpostaviti i blaža razlika, tj. između stvarnijih (nekad, npr. 1995.) i manje stvarnih (danas, 2025.). Kako god postavili razliku (u vrsti ili u stupnju), proizlazi da danas ne možemo govoriti o posljedicama rata, a ako ne možemo, onda ne možemo jer ih nema (vrsta) ili su zanemarive (stupanj). Posljednja inačica tumačenja je postojanje vremenske granice posljedica rata, tj. do kada seže razdoblje posljedica koju sociolog možda implicira. Ovo je besmislica jer se relevantnost posljedica rata utvrđuje kvantitativno, tj. one postoje tako dugo dok značajno utječu na ljude, živote, gospodarstvo itd.
No, stvarne posljedice Domovinskog rata i danas se osjećaju i mjerljive su, kako ekonomske (2), tako i demografske (3), da ostale ne spominjemo. Naime, ako postoje gospodarske i demografske i stvarne su i mjerljive, onda sigurno u svezi s njima postoje i npr. zdravstvene, psiho-socijalne, kulturne i druge posljedice (npr. svjetonazorske ili političke) i također su stvarne. Ne samo da se osjećaju i mjerljive su ekonomske posljedice Domovinskog rata u Hrvatskoj 2025., nego se osjećaju i mjerljive su posljedice i prijašnjih ratova na tlu Hrvatske. Dakle, sigurno gospodarske i demografske posljedice Domovinskog rata i danas 2025. postoje i ne treba ih poricati. Ako postoje, onda se o njima može govoriti, a to je suprotno rečenom, tj. da se „danas ne može govoriti o posljedicama rata“ (vidi 1). Dakle, netočno je da se o njima ne može govoriti.
Još sumnjivije čitanje ove rečenice Kardova je da „ne može govoriti“ čitamo kao „ne treba govoriti“ ili „ne smije se govoriti“. Proskribiranje govora o posljedicama rata ne spada na sociologiju nego na zakonodavstvo ili na moral. Koliko je autoru ovog teksta poznato, danas nije zakonom zabranjeno govoriti o posljedicama Domovinskog rata, kako onima prije 30, 20 ili 10 godina, tako i onim današnjim. Što se morala tiče, nije jasno zašto bi bilo moralno zabranjeno ili nedopušteno govoriti o prošlim ili današnjim posljedicama Domovinskog rata? Taj govor vjerojatno nije moralno pogrešan. Ukratko, ako posljedice rata postoje kako prije tako i danas, onda se o njima može i dopušteno je govoriti, napose pod vidikom znanstvenog istraživanja. Gospodarske i demografske posljedice nisu iznimka pa tako niti ostale.
Za kraj se spomenimo i nekoliko ratova i pojava koje su se odvijale puno prije Domovinskog rata. Naime, gospodarske i demografske posljedice tih pojava postoje i danas, o njima se smije govoriti, štoviše, tekstovi o tim pojavama su teme istraživanja (članaka i knjiga) koja se objavljuju u najboljim svjetskim gospodarskim časopisima i kod najboljih nakladnika. Uzmimo nekoliko ilustrativnih primjera.
Prvi je 2. svjetski rat. Halbmeier, C., Schröder, C. u članku „The long-term implications of destruction during the Second World War on private wealth in Germany“ (4) pokazuju da su osobe rođene u njemačkim gradovima koji su bili jako razrušeni tijekom rata u Njemačkoj i dalje danas približno 10% siromašnije u smislu bogatstva u odnosu na osobe iz manje razrušenih područja.
Idemo malo dalje u prošlost. Drugi je 1. svjetski rat. I ovdje slične gospodarske posljedice 1. svjetskog rata se i danas osjećaju. (5)
Krenimo još malo dalje u prošlost. Treći primjer je robovlasništvo u SAD-u. Lukas Althoff i Hugo Reichardt u članku „Jim Crow and Black Economic Progress after Slavery“ pokazuju da su crne obitelji čiji su preci bili robovi imali značajno lošije obrazovanje, prihode i bogatstvo danas, a razlike su u velikoj mjeri uvjetovane institucijama iz razdoblja Jim Crow zakona. (6), (7), (8).
Poricati takve posljedice ili zabranjivati pisanje o njima kudikamo je gore od njihovog tvrđenja u skladu s činjenicama i dopuštanja pisanja o njima. Dovođenje govora i pisanja o tim posljedicama, tj. zabranjivanja govora i pisanja u vezu s ograničenjem nečije slobode izražavanja je besmislica. Očito postoje i znanstveno su utvrđene, za neke postoji i visoki konsenzus struke, gospodarske i demografske posljedice spomenutih ratova i robovlasništva na tlu SAD-a i danas. Ako je to točno, onda je malo vjerojatno da danas ne postoje ekonomske i demografske posljedice Domovinskog rata. S obzirom da govor o njima nije zabranjen ili nemoralan, očito se o tim posljedicama može i smije govoriti i to ne ograničava slobodu izražavanja pa čak i ako se nekim drugim i sličnim načinom govora dovodi u pitanje postojanje tih posljedica, no ne i ako se poriču stvarne posljedice bez dokaznog materijala ili ako se potiče druge na takvo poricanje i činjenje u skladu s tim poricanjem jer tad se može raditi o poricanju činjenica i znanstvenih dokaza.
Izvori:
(1) Ćimić, I. (2025) „Smiju li Srbi u studenom disati u Hrvatskoj?“, Index, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(2) Vujčić, B. (2023) „Croatian Experience and Lessons of Economic and Financial Development During and After the War“, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(3) Živić, D., Pokos, N. (2004) „Demografski gubici tijekom Domovinskog rata kao odrednica depopulacije Hrvatske (1991.-2001.), URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(4) Halbmeier, C., Schröder, C. (2025) „The long-term implications of destruction during the Second World War on private wealth in Germany“, J Econ Growth 30, 161–235, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(5) Godden, C. (2016) „Economics in the Shadow of the First World War“, Oeconomia, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(6) Althoff, L., Reichardt, H. (2024) „Jim Crow and Black Economic Progress after Slavery“, The Quarterly Journal of Economics, Volume 139, Issue 4, November 2024, pp. 2279–2330, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(7) N.N. (2025) „Jim Craw laws“, Wikipedia, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
(8) Bleakley, H. & Rhode, P. (2024) „The Economic Effects of American Slavery: Tests at the Border“, NBER, URL, (pristupljeno: 11/11/2025).
