Usred buke teorija zavjere o umjetnoj inteligenciji, nezapaženo raste mnogo stvarnija priča: mogući gospodarski balon i oligopol koji oblikuju svjetsko tržište.
Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Foto: (DALL·E (generirano umjetnom inteligencijom), 2025.)
Uvod
Teorije zavjere o UI
O velikim jezičnim modelima (engl. large language model, LLM) i generativnoj umjetnoj inteligenciji poput ChatGPT, postoje razne misinformacije (nenamjerne), dezinformacije (namjerne), i malinformacije (informacije s ciljem nanošenja štete ili manipuliranja); štoviše, čak i teorije zavjere.
Neke od njih su sljedeće: (a) teorije da AI ima skriveni politički ili ideološki program (1), (2), (b) teorije da AI već ima ili će uskoro imati svijest (3), (c) Teorije da AI služi za masovno nadziranje stanovništva (4), teorije da AI zna “zabranjene istine” koje ne smije otkriti (3) itd.
Zanimljivo je da niti jedna među tim teorijama zavjere (a–c, ali niti ostale) ne uključuju ono što se čini barem sumnjivim, tj. da najveće svjetske kompanije koje se bave generativnom umjetnom inteligencijom stvaraju gospodarski balon i djeluju vrlo blisko načelu oligopola.
Ekonomski balon i oligopol
Ekonomski balon (također nazvan spekulativni ili financijski balon) je „razdoblje kada trenutne cijene imovine znatno premašuju njihovu intrinzičnu vrijednost, odnosno vrijednost koju opravdavaju dugoročni temelji. Balone mogu uzrokovati preoptimistične projekcije o opsegu i održivosti rasta (npr. dot-com balon) i/ili uvjerenje da intrinzična vrijednost više nije relevantna prilikom ulaganja (npr. tulipmanija).“ (5)
Ekonomski balon uključuje:
· premještanje (engl. displacement) koje se zbiva kad su investitori očarani novom paradigmom. Klasičan primjer premještanja je pad stope federalnih fondova (SAD-a) sa 6,5% u svibnju 2000. na 1% u lipnju 2003. Tijekom ovog trogodišnjeg razdoblja, kamatna stopa na 30-godišnje hipoteke s fiksnom kamatnom stopom pala je za 2,5 postotnih bodova na povijesno niskih 5,21%, stvorivši uvjet za balon nekretnina;
· procvat koji znači da cijene u početku polako rastu nakon premještanja, ali zatim dobivaju na zamahu kako sve više sudionika ulazi na tržište, postavljajući temelje za fazu procvata;
· euforija, cijene vrtoglavo rastu; npr., na vrhuncu japanskog balona nekretnina 1989. godine, zemljište u Tokiju prodavalo se za čak 139.000 dolara po kvadratnom metru, što je više od 350 puta više od vrijednosti nekretnina na Manhattanu. Nakon što je balon puknuo, nekretnine su izgubile otprilike 80% svoje napuhane vrijednosti, dok su cijene dionica pale za 70%; profit, procjena točnog vremena kada će balon puknuti može biti teška i izuzetno opasna za financijsko zdravlje, kad se balon jednom probuši više se ne može ponovno napuhati;
· panika, u toj fazi cijene imovine mijenjaju smjer i padaju jednako brzo kao što su i rasle, investitori i špekulanti, suočeni s pozivima na dopunu marže i padom vrijednosti svojih udjela, sada ih žele likvidirati pod svaku cijenu. Kako ponuda nadmašuje potražnju, cijene imovine naglo padaju; jedan od primjera globalne panike na financijskim tržištima dogodio se u listopadu 2008. (nekoliko tjedana nakon što je Lehman Brothers proglasio bankrot, a Fannie Mae, Freddie Mac i AIG gotovo propali). (6)
Oligopol je tržište na kojem je kontrola cijena u rukama nekolicine prodavača. Zbog svoje tržišne moći, tvrtke na oligopolom tržištu mogu utjecati na cijene manipuliranjem ponudom. Tvrtke u oligopolu međusobno su ovisne, jer se očekuje da će svaka akcija jedne tvrtke utjecati na druge tvrtke na tržištu i izazvati reakciju ili posljedičnu akciju. Kao rezultat toga, tvrtke u oligopolu često pribjegavaju dosluhu kao načinu maksimiziranja profita. (7)
Posluju li kompanije u području generativne umjetne inteligencije stvarajući gospodarski balon i temeljem oligopola?
Sprega: Nvidia, Oracle i OpenAI
Grace Blakeley ovu je pojavu izvrsno pojasnila u svom tekstu „The AI Circular Economy“ (8) Pokušajmo ovdje sažeti njezin tekst. Čini se da živimo unutar balona UI (umjetne inteligencije). Kompanije poput OpenAI vrijede sve više i više, ali bez proporcionalnog rasta dobiti. Zbiva se razvoj infrastrukture UI poput onoga pri ulaganjima u optičke kablove tijekom dot-com balona. Kompanije nerijetko samo dodaju UI (AI) na kraju svog logotipa i privuku investicije. Kompanije koje nude generativnu UI (stvaraju LLM-ove poput ChatGPT-a), kompanije koje osiguravaju hardver i treniranje LLM modela i velike tehnološke kompanije djeluju po načelima cirkularne ekonomije (ironično).
„Tri su se kompanije posebno snažno uplele u ove financijske petlje: Nvidia, Oracle i OpenAI. Nvidia proizvodi čipove koji pogone modele UI. Oracle pruža cloud infrastrukturu. A OpenAI gradi modele. Na papiru svaka kompanija ima jasnu ulogu u vrijednosnom lancu UI. U stvarnosti, granice među njima postaju sve mutnije. Nvidia je objavila planove da tijekom sljedećih nekoliko godina uloži čak 100 milijardi dolara u OpenAI, u ugovoru o kojem sam nedavno pisala. A novac koji Nvidia ulaže vratit će se ravno u njezine vlastite blagajne. OpenAI će iskoristiti Nvidijino ulaganje za kupnju upravo Nvidijinih čipova kako bi napajao svoje nove tvornice UI: podatkovne centre dizajnirane za treniranje i implementaciju modela u velikim razmjerima. Oracle je dio iste petlje. OpenAI se obvezao potrošiti 300 milijardi dolara na kupnju kapaciteta podatkovnih centara od Oraclea, koji sada užurbano gradi nove centre prepune (pogađate) Nvidijinih čipova. Dakle: Nvidia ulaže u OpenAI, OpenAI unajmljuje računalne resurse od Oraclea, Oracle kupuje Nvidijin hardver, a Nvidia bilježi goleme prodaje.
Svi u krugu izvještavaju o rastu prihoda i rastu cijena dionica — ali novac se u velikoj mjeri kreće u krug. U središtu svega ovoga je Nvidia, kompanija koja je dosad najviše profitirala od balona, a sada koristi svoju dobit i tržišnu moć kako bi osigurala nastavak booma. Jedan je promatrač komentirao da je Nvidia postala „narodna banka UI“. Drugim riječima, Nvidia je zajmodavac posljednje instance za tehnološku industriju: nastavit će kreditirati druge kompanije kako bi održala boom. No, Nvidia ne može vječno održavati industriju. U jednom će trenutku OpenAI morati dokazati da postoji stvarna potražnja za njihovim modelima – da su kupci spremni plaćati vrlo velike iznose za njihovu upotrebu. Petlja OpenAI–Nvidia–Oracle samo je dio šireg sustava. OpenAI je sklopio još jedan golemi ugovor s proizvođačem čipova AMD-om, koji bi mogao rezultirati kupnjom toliko čipova da bi bila potrebna “tri puta veća (električna) snaga od one koju proizvodi Hooverova brana”. Microsoft podupire OpenAI već godinama, a Google i Amazon uključeni su u zaseban krug ugovora s OpenAI-jevim konkurentom, Anthropicom. Temelj tih ugovora su kružni tokovi financiranja koji održavaju cijeli sustav.“ (8)
Na nekim tržištima, poput onog u SAD-u, kompanije koje se bave s UI čine oko 80% rasta američkih dionica. To vrijedi na Nvidiju, Oracle i OpenAI. Svi pretpostavljaju da će tržište (tj. balon) rasti beskonačno ili znaju da neće rasti vječno, ali se pouzdaju u svoju procjenu kad će doseći maksimalnu vrijednost i tad će izaći iz posla prije nego što balon pukne.
Ekonomski balon industrije UI
Dot-com kriza (optički kablovi) je bila sličan primjer ovome. (9) Razlika postoji i sastoji se u tome da se danas na infrastrukturu UI (čipovi, serveri, sustavi za treniranje LLM-ova itd.) troši puno više nego što se trošilo na optičke kablove za vrijeme dot-com balona. No, stanje nije potpuno loše, rizično ili opasno. Naime, novi baloni zaista mogu potaknuti izgradnju nove i bolje tehnike. Neke stare infrastrukture izgrađene tijekom ekonomskih balona (npr. željeznička infrastruktura iz 19. st.) korisne su i danas. No, u negativnim primjerima balon puca zato što investitori ne mogu povratiti ulaganja jer shvate da kompanije u koje su ulagali ne mogu proizvesti dovoljno profita (koliko god nečega proizvodili puno, za nisku cijenu i loše kvalitete). Zasad ne postoje niti indicije da će industrija UI ostvariti dobitak (temeljem produktivnosti) koji će opravdati sadašnja i buduća ulaganja. Ako kompanija plaća puno za najnoviji model ChatGPT-ja (što je nužno za profit OpenAI-a), onda će ta kompanija trebati proizvesti puno ili u uštedi ili u prihodu. No, to se trenutačno ne zbiva. Što dakle opravdava današnja ulaganja u industriju UI?
Činjenica je da se balon industrije UI i dalje napuhava i svi vjeruju kako će se izvući s profitom kad balon dosegne vrhunac, tj. prije nego pukne. Neki će uspjeti kao i dosad, ali većina neće i pojavit će se nova kriza koju će rješavati države. Amazon, Google, Microsoft i druge tehnološke kompanije koje obilježavaju našu generaciju preživjele su dot-com balon pa će tako vjerojatno preživjeti i ovaj. Tko će izgubiti? Vjerojatno dio profesionalnih investitora i puno malih ulagača. Svakako će vjerojatno na udaru biti i građani koji uopće nisu ulagali jer trenutačno industrija UI dominantno gura napredak svjetskih ekonomija pa kad nastupi puknuće balona tad će na udaru biti svi jer će se rast naglo pretvoriti u stagnaciju, a moguće i recesiju gospodarstava.
Koliko je vjerojatno da balon pukne? Ukratko, vjerojatnije je da će puknuti nego da neće. Na pitanje kad će se to zbiti nije moguće precizno odgovoriti jer to uključuje predviđanje velikih makroekonomskih ciklusa što je još uvijek nesigurno za predviđanje. Ono što znamo je da kad se ukupni kapital cijelog sektora akumulira u sustavu do određene mjere, tj. kad presudne kompanije sektora postanu prezadužene tad može nastupiti puknuće. Ipak, mnoge su stvari vezane uz ovaj balon industrije UI podosta specifične i njega nije lako u potpunosti poistovjetiti s tipičnim ili na prvi pogled sličnim prethodnim balonima. (10)
Zaključak
Blakeley u citiranom članku termin “cirkularna ekonomija” koristi ironično – ne znači ekološki održivu ekonomiju, nego kružno financiranje među nekoliko tehnoloških divova: Nvidia ulaže u OpenAI → OpenAI tim novcem kupuje Nvidijine čipove → Oracle gradi data centre kupujući Nvidijine čipove, a OpenAI ih unajmljuje →Svi prikazuju rast prihoda, dok se novac zapravo vrti unutar istog zatvorenog kruga. To nije protuzakonito, ali stvara iluziju tržišne potražnje koja zapravo dolazi od njih samih.
U smislu teorije tržišnog gospodarstva to je protutržišno jer:
· iskrivljuje tržišne signale, stvara barijere ulasku na tržište (ako se Nvidia, OpenAI i Oracle financijski zatvore u vlastite petlje: novi konkurenti nemaju pristup kapitalu, teško im je pristupiti tolikoj infrastrukturi i “kružna mreža” djeluje kao de facto kartel bez formalnog dogovora, a to potkopava konkurenciju, koja je temelj tržišne ekonomije),
· povećava rizik sistemskih distorzija (cijene dionica, investicije i procjene ne odražavaju tržišnu vrijednost)
· i stvara ovisnost o financijskim i političkim intervencijama.
No, važno je reći da ovo nije nužno protutržišno u smislu: nelegalne aktivnosti, eksplicitnog monopolističkog udruživanja i formalnog narušavanja tržišnih pravila. Riječ je više o strukturnoj distorziji unutar koncentriranog sektora. Nadalje, opisano stanje vrlo dobro odgovara obilježjima oligopola, iako s nekoliko važnih nijansi. Blakeley u tekstu govori o:
· malom broju ključnih aktera (Nvidia, OpenAI, Oracle, plus Microsoft, Google, Amazon, Anthropic)
· koji dominiraju tržištem,
· imaju izrazitu međusobnu ovisnost,
· mogu utjecati na cijene i infrastrukturu
· i stvaraju visoke barijere ulaska novim konkurentima,
a to su klasična obilježja oligopolskog tržišta.
Zašto ovo jest oblik oligopola?
Mali broj velikih aktera dominira tržištem. U AI infrastrukturi ključni resurs je računalna snaga – a njome dominiraju Nvidia – gotovo monopol nad GPU-ima za duboko učenje, Microsoft, Google, Amazon – oligopol nad cloudom, OpenAI i Anthropic – oligopol nad modelima najvišeg ranga. To predstavlja visoko koncentrirano tržište, što je prvi kriterij oligopola. Ipak, to nije „čisti“ oligopol nego prije neka vrsta međusektorskog oligopola, ali je još uvijek više oligopol nego slobodno tržište.
Ono što je dodatno zanimljivo jest to da teoretičarima zavjere, koji su uglavnom ekonomski slabije informirani ili obrazovani ne pada na pamet da se ovdje možda radi o zavjeri. No ako bi to i pomislili, ovdje ih možemo razuvjeriti jer ne postoji dokazni materijal za tvrđenje zavjere.
Izvori:
(1) Zhao Q, van Prooijen JW, Jiang X, Spadaro G. Suspicious of AI? Perceived autonomy and interdependence predict AI-related conspiracy beliefs. Br J Soc Psychol. 2025 Apr;64(2): e12883. doi: 10.1111/bjso.12883. PMID: 40168138; PMCID: PMC11960797, URL.
(2) Lin CY, Brailovskaia J, Üztemur S, Gökalp A, Değirmenci N, Huang PC, Chen IH, Griffiths MD, Pakpour AH. Dark Future: Development and Initial Validation of Artificial Intelligence Conspiracy Beliefs Scale (AICBS). Brain Behav. 2025 Jul;15(7): e70648. doi: 10.1002/brb3.70648. PMID: 40607584; PMCID: PMC12224044, URL.
(3) Rigoli, F. Deconstructing the Conspiratorial Mind: The Computational Logic Behind Conspiracy Theories. Rev. Phil. Psych. 15, 567–584 (2024). https://doi.org/10.1007/s13164-022-00657-7, URL.
(4) Marx, Julian Brünker Felix, Mirbabaie Milad, Hochstrate Eric (2020) “Conspiracy Machines – The Role of Social Bots during the COVID-19 Infodemic”, Arhiv, Cornell University, URL.
(5) Wikipedia (2015) “Economic Bubble”, URL.
(6) Editorial (2010) “Five Steps Of A Bubble”, Forbes, URL.
(7) Hennerich, H. (2023) “What Makes a Market an Oligopoly?”, Federal Reserve Bank od St. Louis, URL.
(8) Blakeley, G. (2025) „The AI Circular Economy“, URL.
(9) Wikipedia (2025) “Dot-com bubble”, URL.
(10) Kenton, W. (2025) „Understanding Economic Bubbles: How They Form and Burst, With Examples“, Investopedia, URL.
