Dok cijena šteta od prirodnih nepogoda ubrzano raste, porast klimatskih dezinformacija potiče nečinjenje i povećava gubitke. Koliko nas zapravo košta vjerovanje u lažne tvrdnje o klimatskim promjenama?
Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Izvor: Ilustraciju generirao ChatGPT (OpenAI), naslov: “Climate Change Deniers – CO₂ Protest Illustration”. Datum generiranja: 9. studenoga 2025.
Često se o neetičkom i društveno neodgovornom djelovanju govori pod vidikom samog čina koji je nemoralan, a puno rjeđe pod vidikom propuštanja čina koji je moralan i to je ovdje tema, tj. konkretno – proizvode li porast cijene troška od nepogoda oni koji vjerujući u klimatske dezinformacije propuštaju djelovati u smjeru zaštite od tih istih nepogoda?
Uz HRT, o čemu smo već pisali na ovom portalu (1), postoji podosta hrvatskih računa na društvenim mrežama koje propagiraju poricanje postojanja klimatskih promjena i njihovih sve snažnijih učinaka među kojima se ističu financijski troškovi. Također, dosad smo već istraživali donosi li poricanje znanosti i klimatskih promjena zaradu? (2) No, čini se da prihvaćanje poricanja nepogoda i propuštanje djelovanja (tj. nedjelovanje) uzrokuje i dodatne financijske troškove. (3) Jedan od računa verziran za poricanje klimatskih promjena je „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“ koji djeluje na Facebooku i ima više od 25.000 pratitelja. (4) Prije par dana na tom se računu tvrdilo sljedeće:
„Često nam takozvani stručnjaci za antropogene klimatske promjene kažu: Uragani će sada biti jači i učestaliji. E sad da vidimo što kažu neke analize novijeg vremena i ne tako davne prošlosti?! Analize prokazuju veću učestalost uragana, pogotovo period od kad je ova analiza počela od 1970. pa do 1990. godine! Ovo je samo jedna od brojnih promašenih „prognoza“ stručnjaka za takozvane „klimatske promjene“ u kojima nam se stalno ponavljalo da nas sada čekaju „jači i češći uragani“, gdje se itekako ignorirala mnogo burnija prošlost od ovakvog tipa tropskih oluja. Sadašnja stvarnost je takva da na globalnoj razini imamo manju aktivnost jakih tropskih oluja, a kad se jedna i formira nakon dužeg vremena kao što je bio nedavni slučaj s uraganom Melissom, to se itekako medijski izdramatizira „kao da je stigao kraj svijeta“! Sve se događalo i prije samo što su nam sada nametnute nekakve „čudne klimatske promjene“ u koje samo onaj tko je dobro naivan, ili glup može pomisliti da se sada događaju, a realan čovjek zna da se klima uvijek mijenjala i da je oduvijek bilo raznih vremenskih ekstrema na globalnoj razini! (Prof. Zoran)“ (Facebook, „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, 05/11/2025) (5)
Ovaj post je doslovno netočan, ali i namjerno obmanjujući. Naime, doslovna netočnost ističe se u tvrdnji o „promašenoj prognozi o jačim i češćim uraganima“.
To da su uragani jači dokazuje se poviješću uragana i brojem uragana koji prelaze u sve više kategorije (prema njihovoj snazi) (6) Porast snage uragana: istraživanja pokazuju da je vjerojatnost da tropska ciklona postane „veliki uragan“ (npr. kategorije 3 ili više) porasla otprilike za 15 % u zadnjih oko 30 godina. (7) To da su uragani češći dokazuje se ukazivanjem na određena područja u kojima su nedvojbeno češći, poput sjevernog Atlantskog oceana. (8) Štoviše, uragani nad Sjevernim Atlantikom su snažniji (veće brzine vjetra) i češći vrlo vjerojatno zahvaljujući ljudski uzrokovanim klimatskim promjenama. (9) Globalno govoreći uragani postaju sve snažniji, ali njihov broj (kroz godinu) stagnira ili se blago povećava (značajno se povećava samo u nekim područjima).
Drugi dio citirane tvrdnje s navedenog računa glasi: „Sve se događalo i prije samo što su nam sada nametnute nekakve „čudne klimatske promjene“ u koje samo onaj tko je dobro naivan, ili glup može pomisliti da se sada događaju…“ (vidi 5). Dakle, sugerira se sa su glupi oni koji vjeruju u klimatske promjene. Statistički je nevjerojatno da među više od 25.000 pratitelja tog Facebook računa nema osoba koje (pretpostavimo poriču klimatske promjene) neće na neki način propustiti učiniti nešto redovito i razumno sa svrhom zaštite od učinaka nepogoda s obzirom na sebe, svoju okolinu ili čak zajednicu.
Prva stvar koju ovdje treba napomenuti je da cijena od prirodnih nepogoda i njihovih učinaka naglo raste. Ovdje se radi o neposrednim štetama, ali i o kratkoročnim posrednim štetama pri čemu navodimo procjenu njemačke osiguravajuće kuće Munich Re.
„Novčana šteta uzrokovana snažnim olujama i poplavama uvišestručila se od 1980. godine, tvrdi najveća svjetska osiguravajuća kuća Munich Re. U Njemačkoj, jednoj od država s najvećim rastom štete, taj je iznos porastao peterostruko, piše Munich Re. Tvrtka procjenjuje da je od 1980. do 2024. zabilježena šteta od oko 210 milijardi dolara, što je stavlja na treće mjesto, uz Indiju. Tome su značajno doprinijele razorne poplave doline Ahr iz 2021. koje su donijele 42 milijardi dolara štete, piše njemačka agencija DPA. Značajan rast zabilježile su i Kanada, Italija i Francuska, a u nešto manjoj mjeri Indija, Japan te Brazil.“ (10)
Sad se okrenimo poricanju postojanja i učinaka klimatskih promjena. Ovo je druga stvar i još je važnija jer se radi o propuštanju činjenja. Poricanje ili nedovoljna reakcija znači da se ne implementiraju mjere smanjenja emisija, prilagodbe, zaštite infrastrukture. To vodi ka kašnjenju u odgovoru na štete (popravci, rekonstrukcije, najbolji primjer je obnova u Hrvatskoj nakon potresa u Zagrebu i Petrinji), većem riziku za investiranje i dodatnom povećanju troškova kad se poveća magnituda nepogoda. Štete od nečinjenja na globalnoj razini izražavaju se u milijardama i bilijunima dolara godišnje, a i za pojedinačne velike države iznose preko 250 milijardni godišnje. (11), (12)
Baer, Kastl, Kleinnijenhuis, Thomae i Caldecott, u tekstu „The Cost for the Financial Sector if Firms Delay Climate Action“ (2021) zaključuju sljedeće:
„Analizirane tvrtke nisu dovoljno usklađene s neto nultom tranzicijom, što naglašava da čak i u scenariju u kojem te tvrtke poduzmu rane klimatske mjere 2026. godine, tranzicija se pokazuje neurednom s procijenjenim gubicima od 2,2 bilijuna američkih dolara za financijski sektor. Nalazimo da bi se, uz ovaj financijski trošak, moglo dodati dodatnih 150 milijardi američkih dolara za svaku godinu u kojoj se klimatske mjere tih tvrtki dodatno odgađaju zbog promjena na tržištu i kreditnom riziku povezanih s klimatskom tranzicijom. Nalazimo nelinearnu vezu između odgađanja tranzicije i očekivanih gubitaka, naglašavajući potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se izbjeglo nakupljanje klimatskih rizika povezanih s tranzicijom.“ (13)
Ovaj citat je samo primjer koji se odnosi na analizirane kompanije, ali dovoljan je da kao simbol ukaže na činjenicu da trošak učinaka prirodnih nepogoda za društvo u cjelini i gospodarstvo često nadilazi trošak od same nepogode. Štoviše, ukupni troškovi se značajno povećavaju iz desetljeća u desetljeće. Ovdje bi se moglo govoriti i o zatvorenom krugu povećanja troškova jer troškovi mogu prirodno rasti u ekonomskim ciklusima, dok nepogode mogu utjecati negativno na gospodarstvo koje tad povećava svoje troškove koji pak utječu i na povećanje troškova saniranja učinaka nepogoda. Kad se na to dodaju troškovi pripreme društva (ljudi, gospodarstva, okoliša i infrastrukture) na vjerojatne snažnije nepogode u kratkim razdobljima tad troškovi dodatno rastu. Ako se kasni s prilagodbom, onda troškovi još jednom dodatno rastu, a kako nadolaze druge i druge nepogode, tako troškovi rastu ekstremno.
Rečeno je točno globalno govoreći, ali i za Hrvatsku. Prema izvješću Europske investicijske banke, oko 60 % hrvatskih tvrtki navodi da ih negativno pogađaju vremenski ekstremi i klimatski rizici, što utječe na poslovanje. (14) Troškovi šteta od prirodnih nepogoda u Hrvatskoj mjere se u stotinama milijuna eura godišnje, a tolika su i ulaganja u prilagodbe nepogodama.
Za kraj ključno. Osoba koja poriče ljudski uzrokovane klimatske promjene, porast snage i broja prirodnih nepogoda globalno (i u Hrvatskoj, vidi 3) sama proizvodi i širi dezinformacije. Ako ima snažan utjecaj na stanovništvo, što naveden račun s Facebooka ima, onda će dio pratitelja prihvatiti takve dezinformacije i vjerojatno se ponašati u skladu s njima. To može značiti (de facto je značilo tijekom nedavne prošlosti) da se stanovnici osobno neće pripremati na posljedice nepogoda jer ne vjeruju da su sve snažnije i češće. Na koncu to znači niz praktičnih stvari poput održavanja stambenih objekata i njihovog okoliša i pripremu za snažnije nepogode (nevremena, poplave, potrese itd.), a to uzrokuje gubitke. Gubitci su možda zanemarivi na pojedinačnoj razini (iako mogu biti visoki s obzirom na financijske mogućnosti pojedinaca i kućanstava), ali ako imamo primjerice samo 10% od navedenog broja pratitelja nekog računa koji poriče klimatske promjene ili porast magnitude nepogoda i koji se ponašaju u skladu s tim poricanjem, onda je to 2.500 ljudi koji su nepripremljeni u slučaju nepogode. Ako se nepogoda dogodi, tad troškovi ukupno značajno rastu. Štoviše, neka istraživanja sugeriraju da oko 33% i više stanovnika Hrvatske vjeruje u klimatske dezinformacije. (15) Ako pak prijeđemo s razine pojedinih ljudi i manjih skupina na institucije, stvar postaje alarmantna. U Hrvatskoj su u vlasti sudjelovale i sudjeluju stranke koje zagovaraju razne teorije zavjere. Na sreću, ti političari još nisu imali priliku samostalno oblikovati vlast na državnoj razini.
Kako god bilo, jasno je da cijena štete od prirodnih nepogoda (njih samih i njihovog saniranja, ali i prilagođavanja novim i snažnijim nepogodama) dodatno raste zbog prihvaćanja poricanja postojanja tih i takvih nepogoda, tj. radi se o neetičkom, nemoralnom i društveno neodgovornom propustu.
Izvori:
(1) Krkač, K. (2025) „Paar: Nema globalnog zagrijavanja“, Točno tako, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(2) Krkač, K. (2025) „Donosi li poricanje znanosti, napose ljudski induciranih klimatskih promjena zaradu?“, Točno tako, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(3) Krkač, K. (2025) Alone amidst the ruins of the future – Philosophy and sustainability of multiple simultaneous disasters, Zagreb: ZSEM, MATE d.o.o., URL.
(4) „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, Facebook, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(5) „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, Facebook, post „Zanimljivost!“, (05/11/2025), URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(6) „Tropical cyclone“, Wikipedia, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(7) Wei Mei, Shang Ping-Xie (2022) „Tropical cyclones are increasing in intensity, according to 30 years of research“, World Economic Forum, The Conversation, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(8) Chu, Jennifer (2021) „Climate modeling confirms historical records showing rise in hurricane activity, MIT News, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(9) Harvey, C. (2024) „Climate Change Amplified the Winds in Every Hurricane in 2024“, Scientific American, Springer Nature, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(10) B. S. / Hina (2025) „Šteta od oluja i poplava eksplodirala: Mjeri se u bilijunima eura“, (08/11/2025), Tportal, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(11) Alberti, C. (2024) „The Cost of Inaction“, CPI, URL,
(12) Leahy, S. (2017) „Hidden Costs of Climate Change Running Hundreds of Billions a Year“, National Geopraphic, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(13) Baer, M., Kastl, J., Kleinnijenhuis, A., Thomae, J. and Caldecott, B. (2021) „The Cost for the Financial Sector if Firms Delay Climate Action“, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(14) EIB (2023) „Croatian companies say climate change is negatively affecting business in EIB Investment Survey 2022“, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
(15) Vidov, P. (2024) „Vjerovanje u klimatske dezinformacije među Hrvatima je vrlo rašireno“, Klimatski portal, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).
