Premijer Plenković ,,brutalno“ diže plaće u javnom sektoru i time potiče inflaciju? Ova tvrdnja je ekonomski problematična.
Autor: Josip Tomašković
Foto: Flickr, https://api.flickr.com/photos/wwwvladahr/44777546401/in/album-72157698282184322
Na Međunarodni dan rada hrvatske novine imale su kreativne naslove o pravima radnika i plaćama. Među njima istaknuo se i onaj objavljen baš tad, 1. svibnja 2025., u kojem je web stranica Index.hr objavila članak sa snažno intoniranim naslovom: „Plenković je brutalno digao plaće javnom i državnom sektoru. ‘Van svake pameti’.” Premda se bavi ekonomskom temom, članak je prožet izrazito emocionalnim i politički obojenim tonom. Temeljna tvrdnja teksta je da su povišice u javnom sektoru glavni uzročnik visoke inflacije u Hrvatskoj, ali autor ne ulazi u dublju ekonomsku analizu ni kontekst. (1)
Zato se možemo zapitati- utječu li zaista povišice u javnom sektoru na rast inflacije ili je stvarnost kompleksnija od političkih poruka?
U članku se ističe: “Premijer je u dvije godine povećao plaće zaposlenima u javnom i državnom sektoru za 35 do 40 posto, što ne postoji ni u jednoj europskoj zemlji.” Taj rast opisuje se kao “brutalan”, a izjava ekonomista Ljube Jurčića prenesena je bez dodatne razrade ili konteksta: “To je van svake pameti.” Takvi izrazi stvaraju dojam impulzivne i iracionalne politike, iako kontekst povećanja plaća – poput potrebe za zadržavanjem stručnog kadra i usklađivanja sa standardima EU – nije naveden.
Nadalje, u tekstu se navodi: “Inflacija je sad smanjena, ali sve to dolazi na naplatu kroz buduću inflaciju.” Ova tvrdnja ostaje nedokazana, bez upućivanja na konkretne ekonometrijske modele, prognoze ili podatke HNB-a, Europske komisije ili MMF-a. Članak u cijelosti zanemaruje globalne uzroke inflacije – rast cijena energije, hrane, postpandemijske zastoje u opskrbnim lancima i monetarnu politiku Europske središnje banke.
Dakle, time se pogrešno sugerira da je inflacija u Hrvatskoj gotovo isključivo domaćeg podrijetla. „Time se povećava pritisak na inflaciju.“ (1)
Također, autor ne provodi razliku između nominalnog i realnog rasta plaća, niti spominje kupovnu moć kao ključni kriterij. Nema podataka o tome kako su se kretale realne plaće, ni koliko su povećanja plaća u javnom sektoru pridonijela stabilnosti osnovnih usluga. Umjesto toga, članak koristi dramatične izraze poput: “Plimni val novca koji je pušten u sustav…”, bez konkretnih brojki koje bi poduprle tvrdnju o monetarnoj pregrijanosti.
U tekstu se više puta implicira da je povećanje plaća politički motivirano: “Pitanje je ima li Plenković uopće ikakvu fiskalnu odgovornost.” Takva retorička pitanja čitatelja navode prema unaprijed oblikovanom zaključku, bez objektivnog prikaza alternative – primjerice, što bi značilo ne povećati plaće u sustavu obrazovanja, zdravstva ili pravosuđa tijekom inflatornog razdoblja?
Zaključno, iako članak koristi stvarne podatke i izjave, propušta ih dovesti u nužan odnos i staviti u širi ekonomski i fiskalni kontekst. Umjesto sveobuhvatne analize, čitatelju se nudi emocionalno obojen i ideološki usmjeren narativ, koji lako može dovesti do pogrešnog razumijevanja uzroka i posljedica inflacije te uloge javnog sektora u stabilnosti društva.
Pritom je važno dodatno razjasniti nekoliko aspekata koje članak zanemaruje. Prvo, povećanje plaća u javnom sektoru može imati inflacijski učinak, ali to nipošto nije jedini ni glavni uzrok inflacije. Inflacija u maloj otvorenoj ekonomiji poput Hrvatske ovisi o nizu faktora – uključujući vanjske šokove (npr. cijene goriva i hrane), monetarnu politiku Europske središnje banke, te agregatnu potražnju i ponudu. (2)
Nastavno, kada se govori o „dizanju“ plaća, treba uzeti u obzir odnosi između nominalne i realne plaće. Ako su plaće nominalno ostale iste, a inflacija je u međuvremenu porasla, to znači da je realna vrijednost plaće pala – odnosno da su zaposlenici zapravo siromašniji, iako im brojka na platnoj listi ostaje ista. Po toj logici, u godinama kad nominalne plaće ne rastu, a inflacija postoji, vlada zapravo smanjuje realne plaće.
Zaključno, članak podrazumijeva da se povišice odnose na „sve“, iako se u stvarnosti odnose isključivo na zaposlene u javnom i državnom sektoru, koji čine tek dio ukupno zaposlenog stanovništva. Da bi se procijenio stvarni utjecaj povećanja tih plaća na ukupnu inflaciju, potrebno je analizirati njihov udio u ukupnoj zaposlenosti (npr. (broj zaposlenih u javnom sektoru / ukupno zaposlenih) × 100), te koliko povećanje njihove potrošnje zaista utječe na ukupan agregatni pritisak cijena. (3) (4)
Bez svega navedenog se čitatelju nudi pojednostavljena slika u kojoj se svi problemi svode na jednu odluku izvršne vlasti. Time ovaj članak možemo ocijeniti našom ocjenom većinski netočno.
Reference:
1)Vidi: Salvia, V. (2025, 1. svibnja). Plenković je brutalno digao plaće javnom i državnom sektoru. “Van svake pameti”. Index.hr. https://www.index.hr/vijesti/clanak/plenkovic-je-brutalno-digao-place-javnom-i-drzavnom-sektoru-van-svake-pameti/2666396.aspx
2)Vidi: Hrvatska udruga banaka. (2023). Inflacija, monetarna politika i gospodarski rast u europodručju u uvjetima serije vanjskih šokova (HUB Analize, br. 74). https://www.hub.hr/sites/default/files/inline-files/HUB%20Analize%2074%20Inflacija%2C%20monetarna%20politika%20i%20gospodarski%20rast%20u%20europodru%C4%8Dju%20u%20uvjetima%20serije%20vanjskih%20%C5%A1okova.pdf
3)Vidi: Gale, W. G. (2022, July 13). Has pay kept up with inflation? Brookings Institution. https://www.brookings.edu/articles/has-pay-kept-up-with-inflation/
4)Vidi: Greskovits, B., & Bohle, D. (2023). Do increases in public sector wages affect inflation? Public Sector Economics, 47(4), 459–486. https://www.pse-journal.hr/en/archive/do-increases-in-public-sector-wages-affect-inflation_13377/full-article/
5)Izvor fotografije: https://api.flickr.com/photos/wwwvladahr/44777546401/in/album-72157698282184322
